Nisam nikada imao ozbiljnih padova,ali da kazem svojom gluposhcu sam se preturao sa motora X puta,bukvalno preturao na sred ulice ili raskrsnice dok se saobracaj odvijao.Dodushe to na prvi pogled i nije nishta strashno,ali je moglo da se iskomplikuje u fatalne posledice (da podletim pod drugo vozilo koje mi ide u susret). E sad uzroci su moje neznanje sta sve moze da se desi,sekunda je u pitanju,dok vozimo motocikle(za skutere nisam kadar govoriti),a oni su:
Moje ime je Elena. Ono što imam je motocikl i potpuna sloboda da ga vozim gdje god me radoznalost i demon brzine odvedu.Vozim cijeli život, i tokom godina sam promijenila nekoliko motocikala. Završila sam potragu za idealnim motociklom sa velikim Kawasakijem Ninja, koji ima poštovanja vrijednih 147 konjskih snaga, ozbiljan zvuk motora, brz je kao metak i udoban za duge vožnje.Često putujem, a jedna od mojih omiljenih destinacija vodi sjeverno od Kijeva, 130 km daleko od mog doma. U takozvanu černobiljsku "mrtvu zonu"...
Nikola Racunica je zapoceo svoju moto karijeru u Vankuveru, vozeci ono sto je mogao da priusti – vintage klasu. Stari Triumph je u rukama spretnog mehanicara poput Nikole, bio dovoljno ubojit da skrene paznju na talentovanog vozaca. Uspio je obezbjediti potpuno nov model iz iste kuce – Triumph Daytona 675. Morao je preskociti ogromnu razliku izmedju starog i novog motorcikla. Prvi trkacki vikend na novom motoru je imao u aprilu 2007. Uslijedio je trening koji nije obecavao mnogo. Bilo mu je tesko naviknuti se na motor, novi polozaj, visoko sjediste, potpuno novi osjecaj u rukama, neuporedivo bolje kocnice i snazniju masinu. Ogibljenje je bilo potpuno fabricko, tacnije citav motorcikl izuzev oklopa je bio onakav, kakav svako moze kupiti. Postignuto vrijeme je bilo obeshrabrujuce. Nikako ispod 1:25, sto je cak 3 sekunde sporije od onoga sto je vozio na starom motoru.
Čuveni dakarski reli je otkazan. Koliko su ljudi uložili da se spreme? Preko 500 posada. Sramota i STRAŠNO! Hajde veliki timovi su uložili velike pare, ali je još mnogo ostalo na računima, ali šta sa malim timovima? Šta sa ovim momkom iz Srbije, koji je uložio sve? Koliko još ima takvih? Ne mogu da vjerujem. Pored svega toga 1 dan pred početak, kada su svi takmičari verovatno stigli. Zar su ih skupili da im kažu da se vrate kući?
